Piše: Samir Nožić
Stari saziv Gradskog vijeća Grada Mostara sutra će, nadati se, održati svoju posljednju sjednicu, već drugu nakon održanih izbora na kojima su Mostarci birali nove vijećnike.
Tako će pod predsjedavanjem Salema Marića privesti kraju svoj mandat donoseći brojne odluke, među kojima je “zvijezda dana” svakako ona o (ne)prihvatanju Ugovora o ortakluku na projektu Razvitak.
U nacrtu notarskog Ugovora koji je dostavljen vijećnicima, piše jasno da Grad Mostar stupa u ortakluk sa sarajevskom firmom Monet Group radi ortakluka (ugovora o zajedničkoj izgradnji) stambeno-poslovnog objekta “Razvitak”.
Šta ulaže Grad Mostar?
U pomenutom Ugovoru jasno stoji sve što u ortakluk unosi Monet Group (zemljišne parcele, iznos za obeštećenje po eventualnim tužbama onih stanara kojima su ortaci odlučili da ne vrate njihove stanove, 43 stana koja će biti vraćena stanarima te, naravno, sredstva za izgradnju). Ono što u Ugovoru (sa namjerom) ne piše jasno, ili ne piše nikako što je potpuno neuobičajeno za ovakvu formu pravnog dokumenta kojim se preciziraju do u detalje međusobna prava i obaveze, jeste ulaganje Grada Mostara.
A zašto je tomu tako?
Vjerovatno da bi ovako pripremljen Ugovor o ortakluku lakše, i bez “teških” pitanja dobio podršku vijećnika na sutrašnjoj sjednici prema staroj narodnoj “da se vlasi ne dosjete” koja bi u ovom slučaju glasila da se “ni vlasi ni muslimani ne dosjete”.
Ugovor možete pročitati ispod našeg teksta, a mi smo se potrudili da neke njegove ključne dijelove pojasnimo javnosti.
Naime, Grad Mostar u ortakluk ulaže zemljišne parcele površine 2.446 m2, procijenjene vrijednosti 1.726.000 KM čiji je “stvarni vlasnik ili posjednik” ne navodeći pojedinačno o kojim se tačno parcelama radi niti je u ugovoru navedena njihova identifikacija. Razloge za to treba tražiti u činjenici da se najveći broj susjednih parcela u Katastru vodi na privatnim licima i da će vjerovatno biti potrebno vršiti eksproprijaciju tih parcela što će Gradu stvoriti dodatne troškove.
Osim tih neidentificiranih parcela, grad unosi i jednu identificiranu, a to je ona površine 763 m2 koju Grad treba preuzeti od Dinka (Antona) Slezaka i unijeti je u ortakluk.
U Ugovoru o ortakluku je navedeno da će Grad “vratiti investitoru” kompletan iznos građevinske rente i naknade za uređenje građevinskog zemljišta u roku od 180 dana. Iznos se ne navodi a ova odredba je ovako napisana jer zakonski propisi ne dopuštaju oslobađanje od rente. A koji je to iznos koji Grad Mostar vraća investitoru?
U I zoni u kojoj se objekt nalazi renta iznosi 81,6 KM po kvadratnom metru a uređenje građevinskog zemljišta varira ali u ovoj zoni je značajno i podiže iznos obaveze investitora na preko 150 KM.
Kako je ovlašteni predstavnik investitora izjavio u medijima da će objekat imati površinu od 41.000 m2 ne precizirajući radi li se o neto ili bruto površini, jasno je da se radi o ogromnon novčanom iznosu kojeg se, praktično odriče Grad Mostar. Ukoliko je to bruto površina, neto tada iznosi između 70 i 85% po građevinskim normama, a iznos koji se vraća investitoru prelazi 4.5 miliona KM. Uz ranije pomenuti iznos zemljišta, Grad dakle u projekat “Razvitak” ulaže više od 6 miliona KM.
Šta Grad dobija?
U imovinskom smislu od ovog ortakluka Grad Mostar ne dobija – ništa!? Ugovorom o ortakluku predviđeno je da Gradu pripadnu 43 nedovršena stana koji će se vratiti prijeratnim stanarima.
Interesantno je da je na sjednici Gradskog vijeća koja je održana ljetos i na kojoj je gradonačelnik Kordić dobio ovlaštenja da pregovara, bilo riječi o 60 stanova. No u pregovirima se 17 stanova istopilo, a umjesto njih ortaci će Gradu uplatiti sredstva da se Grad Mostar tuži sa 17 bivših stanara “Razvitka”.
No to nije jedino što je obilježilo ovaj projekat. Svakako će ostati zabilježeno u povijesti Mostara entuzijazam i polet koji su na ovom projektu pokazali gradonačelnik Kordić i predsjednik Gradskog vijeća Marić.
Od priprema i izmjena Regulacionog plana po željama investitora do usvajanja tih dokumenata na Gradskom vijeću, sve je bilo u znaku pogodovanja investitorima.
Kako je sam predstavnik investitora i potpisnik Ugovora o ortakluku Nezir Čahtarević izjavio za medije dugo su marljivo radili na planskoj dokumentaciji.
“Ključni korak je bilo usvajanje Regulacijskog plana polovinom studenoga. Skoro cijelu godinu dana smo marljivo radili zajedno sa službama Grada Mostara, kako bismo napravili rješenje koje će biti na ponos svih nas” – izjavio je Čahtarević za Hercegovina.info.
Mostar je tako “marljvo radio” na izmjeni planske dokumentacije u interesu investitora godinu i po prije nego je gradonačelnik uopće dobio ovlaštenja da pregovara sa njima???
Hronologija jednog ortakluka
No kako je sve uopće i počelo?
Investitori iz Sarajeva (o njima je mostar.live a i ostali mediji pisao u više navrata) preuzeli su ruševni objekat “Razvitak” 8. juna 2022. godine od Dinka (Antona) Slezaka koji je vlasništvo “zbombao” u turbolentnim ratnim i poratnim vremenima u Metkoviću.
Objekat je decenijama stajao porušen iz dva razloga. Jedan je, svakako sudski spor oko vlasništva koji je bio u toku, drugi je bio nerješiv svakom potencijalnom investitoru: obaveza vraćanja preko šezdeset stanova predratnim stanarima i Regulacioni plan koji nije dopuštao izgradnju tolikog objekta koji bi “podnio” navedenu obavezu.
Ovim novim investitorima to nije bio problem.
Nakon toga, projektu “Razvitrak” pridružuje se i Dragi (Safeta) Dizdar koji 15.09.2023. godine potpisuje Ugovor o kupoprodaji svojih zemljišnih parcela sa investitorima za šta je potpisan i Aneks Ugovora od 11.10.2024. godine.
Dizdar, inače blizak prijatelj predsjednika Gradskog viječa Marića, je tako investitorima prodao dvije zemljišne parcele jednu površine 390 m2 a drugu površine 150 m2. Radi se o parcelama u obuhvatu parkinga iza “Razvitka”, odnosno neposredno uz, kojim gazduje JP Komunalno.
Paralelno sa ovim aktivnostima na “okrupnjavanju” parcele, investitori , kako su i sami rekli, “marljivo rade” na izmjeni Regulacionog plana što im je i pošlo za rukom.
Sve to prati podrška gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća koji su se posebno potrudili za sutrašnju sjednicu i pokušali dodatno argumentirati i “podebljati” Ugovor o ortakluku. Naime, izvršen je pritisak na Pravobranilaštvo kako bi “autoritetom” pravobranioca Mujkanoviča i njegovih saradnika koje inače oni i imenuju, osigurali prolaz kod vijećnika. Činjenica da je pravobranilac Mujkanović sam poljuljao vlastiti autoritet čas tužeći Grad Mostar čas ga zastupajući, a napose kupovinom stana od Narodnog pozorišta za mizerne novce i kasnijim “ilegalnim” izdavanjem istog, ipak ne može ulijevati pravnu sigurnost ni vijećnicima ni građanima.
Sutra će, dakle, vijećnici odlučivati o ovakvom ortakluku. Kako god završilo sutra, ova priča će imati svoj epilog, sasvim sigurno, i to onaj pravosudni.
Poput Vile Nardelli i drugih poteza aktuelnog rukovodstva Grada Mostara koje tužilaštva već istražuju aktivno ili im se “kisele” po ladicama.
