Nakon što je Gradska uprava Mostara objavila zemljišnoknjižni izvadak za zemljište na kojem se gradi konkatedrala u Centralnoj gradskoj zoni, uz poruku da je njegov pravni status jasan i da u zemljišnim knjigama nema zabilježenih sporova, ostala su otvorena pitanja koja se ne mogu razriješiti uvidom u jedan aktuelni izvadak.
Grad je javnosti predstavio trenutno stanje u zemljišnim knjigama, ali nije objasnio kako je do tog stanja došlo, kakve su pravne posljedice ranijih sudskih presuda i šta su gradske institucije poduzele kako bi zaštitile imovinske interese Grada Mostara.
Posebno je zanimljiva hronologija sudskih odluka, isplate naknade porodici Živković i kasnijeg zemljišnoknjižnog upisa prava korištenja u korist Biskupskog ordinarijata. Pa krenimo redom…
Presuda iz 2010. godine: Poništen dio odluke o dodjeli zemljišta Biskupskom ordinarijatu
Kantonalni sud u Mostaru je 12. januara 2010. godine donio presudu broj 07 0 U 001642 08 U, kojom je djelimično uvažio tužbu Darka Živkovića i Ljubice Tončić, poništio osporeni upravni akt Grada Mostara i djelimično usvojio njihov zahtjev za reviziju pravne valjanosti ranijih dodjela građevinskog zemljišta.
Presudom su poništeni dijelovi rješenja Općinskog vijeća Općine Mostar broj 01-128/95 od 10. jula 1995. godine i broj 01-196798 od 9. aprila 1998. godine, upravo u dijelu koji se odnosi na dodjelu zemljišta Biskupskom ordinarijatu Mostar i Općini Mostar Jugozapad.
Dakle, nije riječ samo o utvrđivanju prava ranijih korisnika na naknadu. Sud je poništio dijelove konkretnih odluka kojima je građevinsko zemljište dodijeljeno drugim korisnicima. Radilo se o tačno određenim katastarskim česticama koje su koristili pravni prednici Darka Živkovića i Ljubice Tončić.
Gradsko vijeće Grada Mostara pokušalo je osporiti ovu presudu zahtjevom za vanredno preispitivanje, ali je Vrhovni sud Federacije BiH presudom od 7. jula 2010. godine taj zahtjev odbio.
Time je presuda Kantonalnog suda ostala na snazi i postojala je zakonska obaveza njenog provođenja.
Ustavni sud BiH utvrdio neizvršavanje presude
Budući da Grad Mostar nije izvršavao presudu, Darko Živković obratio se Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je 18. jula 2017. godine, odlučujući o apelaciji broj AP 3301/14, djelimično usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog neizvršavanja presude Kantonalnog suda iz 2010. godine.
U odluci je posebno navedeno da Grad Mostar ni nakon više od sedam godina nije okončao postupak izvršenja pravosnažne presude.
Ustavni sud nije prihvatio višegodišnje pregovore Grada i ranijih korisnika kao opravdanje za neizvršavanje presude. Ukazao je da je Grad, kada nije mogao postići sporazum o naknadi, bio dužan kompletan spis dostaviti nadležnom sudu kako bi se u vanparničnom postupku utvrdila visina naknade.
Grad Mostar – Odjel za finansije i nekretnine dobio je nalog da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak izvršenja presude.
Grad isplatio oko 1,2 miliona KM, ali šta je osigurao u zaštiti svojih interesa?
Nakon dugogodišnjeg postupka, Kantonalni sud u Mostaru je 29. novembra 2019. godine donio drugostepeno rješenje kojim je utvrđena obaveza Grada da porodici Živković isplati 1.187.212 KM, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.
Grad je izjavio reviziju, ali je Vrhovni sud FBiH 19. novembra 2020. godine odbio kao neosnovanu.
Da je riječ o obavezi koja je značajno opteretila gradski budžet potvrđuje i izvještaj Ureda za reviziju institucija FBiH za 2020. godinu, u kojem je evidentirana obaveza Grada Mostara od 1.191.494 KM po ovom osnovu.
Međutim, upravo ovdje se otvara možda i najvažnije pitanje cijelog slučaja.
Grad Mostar je iz budžeta građana isplatio približno 1,2 miliona KM naknade za zemljište, ali šta je zauzvrat osigurao u zaštiti svojih imovinskih interesa?
U zemljišnoknjižnom izvatku koji je Grad sada objavio, u vlasničkom listu kao vlasnik je navedena država sa udjelom 1/1, dok je u teretnom listu evidentirano pravo korištenja građevinskog zemljišta u korist Biskupskog ordinarijata.
U javnim istupima o ovom slučaju bivši predsjednik Gradskog vijeća, Salem Marić je ranije ukazivao upravo na taj problem, navodeći da je Grad isplatio naknadu, dok zemljište, kako je rekao, ponovo nije na Gradu.
Zato se postavlja pitanje zbog čega nakon isplate naknade nisu u potpunosti uređeni imovinskopravni odnosi na način kojim bi se zaštitili interesi Grada Mostara.
Grad je morao utvrditi sve pravne posljedice isplate naknade i osigurati da javni novac bude praćen odgovarajućom zaštitom imovinskih interesa budući da je presudom iz 2010. godine poništena odluka o dodjeli ovog zemljišta Biskupskom ordinarijatu.
Posebno se otvara i pitanje odgovornosti Javnog pravobranilaštva Grada Mostara.
Zakonom o javnom pravobranilaštvu HNK propisano je da je Pravobranilaštvo samostalno tijelo koje preduzima mjere i pravna sredstva radi zaštite prava i interesa jedinica lokalne samouprave. Članom 10. istog zakona izričito je određena njegova nadležnost u zaštiti imovine i imovinskih interesa Grada, dok član 11. propisuje ovlaštenje za preduzimanje svih radnji koje može preduzimati stranka u postupku.
Upravo zato javnost ima pravo dobiti odgovor na pitanje da li je Pravobranilaštvo nakon izvršenja presude i isplate naknade poduzelo odgovarajuće pravne radnje radi zaštite imovine i interesa Grada.
Upis iz 2024. godine: Na osnovu čega je pravo korištenja ponovo preneseno?
Dodatnu nedoumicu stvara zemljišnoknjižni izvadak koji je Grad objavio.
Iz dokumenta proizlazi da je 25. oktobra 2024. godine doneseno rješenje Općinskog suda u Mostaru broj 058-0-DN-23-005701, na osnovu kojeg je 11. novembra 2024. godine izvršen prenos ranijeg zemljišnoknjižnog upisa iz starog uloška broj 2806 u novi uložak broj 3339.
U teretnom listu novog uloška evidentirano je pravo korištenja građevinskog zemljišta u korist Biskupskog ordinarijata Mostar, a kao historijski osnov navode se upravo rješenja iz 1994. i 1995. godine (koja su pravosnažnom presudom poništena).
Ovdje je važno naglasiti da se prema dostupnom izvatku radi o prenosu ranije evidentiranog prava, a ne o novoj odluci Gradskog vijeća kojom je zemljište ponovo dodijeljeno Biskupskom ordinarijatu, što bi bio juedini zakonski utemeljen put..
Međutim, čin knjiženja ne odgovara na ključno pitanje: kako je prilikom prenosa upisa tretirana pravosnažna presuda iz 2010. godine kojom je poništen dio odluke iz 1995. godine upravo u odnosu na dodjelu zemljišta Biskupskom ordinarijatu?
Da li je Zemljišnoknjižni ured imao uvid u presudu? Da li je Javno pravobranilaštvo Grada Mostara bilo upoznato s postupkom? Da li je Grad tražio usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja s pravnim posljedicama presude? I, na koncu, šta je Grad poduzeo kako bi zaštitio svoje imovinske interese nakon što je iz budžeta isplaćena naknada?
Činjenica da u aktuelnom zemljišnoknjižnom izvatku nema zabilježbe spora ne odgovara na ova pitanja. Ona pokazuje stanje evidentirano na dan izdavanja izvatka, ali ne objašnjava historijat pravnih promjena niti posljedice ranijih sudskih odluka.
Porodica Atijas: Novi spor i potencijalni teret za budžet Grada
Cijeli slučaj dobija dodatnu težinu kada se posmatra kroz sudski spor porodice Atijas.
Salomon Atijas tužbu protiv tadašnje Općine Mostar-Jugozapad podnio je još 1999. godine, osporavajući oduzimanje zemljišta bez odgovarajuće naknade i njegovu dodjelu za izgradnju crkvenog objekta.
Riječ je o zasebnom imovinskopravnom sporu, koji se ne smije poistovjećivati s predmetom porodice Živković, ali se odnosi na isti širi lokalitet Centralne gradske zone Mostara i obuhvat planirane konkatedrale.
Atijas je ranije javno ukazivao na činjenicu da je Grad Mostar porodici Živković isplatio oko 1,2 miliona KM, ističući da i njegova porodica traži jednak tretman i rješavanje imovinskih prava.
O ovom slučaju govorio je i gradonačelnik Mario Kordić, koji je na sjednici Gradskog vijeća izjavio da su u predmetima porodica Živković i Atijas napravljeni brojni propusti te da će, ukoliko stigne odgovarajući nalog, i porodica Atijas biti obeštećena kao Živkovići.
Upravo takva izjava dodatno potvrđuje da gradske vlasti poznaju problem i da postoji mogućnost novih finansijskih obaveza za Grad Mostar.
Ako se spor porodice Atijas okonča presudom kojom bi Gradu bila naložena isplata naknade, budžet Mostara mogao bi biti suočen s novim značajnim izdacima. Zbog toga je posebno važno da se ovaj postupak ne zanemaruje, nego da se imovinskopravni odnosi razriješe na vrijeme i u skladu sa zakonom.
Ko će preuzeti odgovornost za novac građana?
Slučaj zemljišta u Centralnoj gradskoj zoni odavno je prerastao pitanje izgradnje jednog objekta. On je otvorio mnogo ozbiljnija pitanja o postupanju institucija, izvršenju pravosnažnih sudskih odluka, zaštiti javne imovine i odgovornosti onih koji upravljaju budžetskim sredstvima.
Dokumentacija pokazuje da je Kantonalni sud poništio dijelove odluka o dodjeli zemljišta, Ustavni sud je utvrdio neizvršavanje presude, Grad je nakon višegodišnjeg postupka isplatio približno 1,2 miliona KM, a u zemljišnim knjigama se i dalje vodi pravo korištenja Biskupskog ordinarijata na osnovu ranijih odluka.
Zbog svega toga, Grad Mostar i Javno pravobranilaštvo trebali bi javnosti ponuditi jasne odgovore.
Potrebno je objaviti javno kompletan historijat zemljišnoknjižnih upisa, rješenje kojim je izvršen prenos iz 2024. godine, dokumentaciju na osnovu koje je taj prenos proveden, ali i sve pravne radnje koje je Grad, odnosno Pravobranilaštvo, poduzelo nakon isplate naknade porodici Živković.
Također, potrebno je objasniti šta je Grad dobio u pravnom i imovinskom smislu nakon isplate 1,2 miliona KM i na koji način je osigurao da ne bude izložen dodatnoj šteti.
Građani Mostara imaju pravo znati kako se raspolaže njihovim novcem i ko snosi odgovornost kada se zbog neuređenih imovinskopravnih odnosa javni budžet izlaže višemilionskim obavezama.
Ako je Grad jednom platio 1,2 miliona KM zbog spornog zemljišta, ne smije se dopustiti da zbog neriješenih odnosa, nepostupanja ili izostanka pravne zaštite isti problem proizvede novu finansijsku štetu.
Odgovorni ne mogu reći da nisu znali za moguće posljedice.




