Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.

Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31 posto građana s pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo “za” suverenu Bosnu i Hercegovinu.

Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.

Prethodno je 25. januara 1992. Skupština SR BiH donijela Odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. Sjednicu je prije glasanja napustila većina srpskih zastupnika predvođena predstavnicima Srpske demokratske stranke. Njihov tadašnji vođa Radovan Karadžić, prijetio je sa skupštinske govornice kako će odluka o referendumu odvesti bošnjački narod na “istu onu autostradu pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska”. No, ipak, na referendum su izašli građani srpske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom u većim gradovima.

Jedan dio bh. Srba, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirao je referendum.

1. marta 1992. BiH proglašava nezavisnost. Tada srpske paravojne formacije, kao odgovor na referendum, postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima dolazi i do oružanih sukoba.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.

Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda.