Saša Đermanović, čovjek koji je dao nemjerljiv doprinos odbrani Mostara danas se , kao i većina istinskih patriota, bez obzira na vjeru i naciju, prisjetio 9. maja 1993. godine.

Iako Hrvat nije pokleknuo mračnim umovima. Hrabrost koju je pokazao kad je bilo najteže, pokazuje i svih ovih postratnih godina, glasno i javno ističući da ljude nikad nije, niti će, dijeliti po vjeri i naciji.

Istina, dobrano ga je koštalo  zdravlja , ali ne odustaje.

Životom i pjesmom je branio Mostar od agresora.

Mo Army Band, kasnije preimenovan u Mo  Selection Band,  građanima Mostara kojima je život  svaki dan visio o koncu , davao je smisao života, na trenutak ih   pjesmom i dubokom emocijom barem u mislima izmještajući u neki ljepši, normalniji svijet.

O torturama koje je proživio tog 9. maja 1993. danas je ovako napisao:

Piše: Saša Đermanović

“Jutro 9.maj 93-će,bio sam vojni policajac 41.Motorizovane slavne viteške!Dužnost koju sam obavljao je bila straža ispred Vranice i u Vranici!

To jutro sam trebao na smjenu,da zamjenim raju koja su bila pri kraju smjene!Živio sam u dedinom stanu na Aveniji u prvoj Zvjezdari na petom spratu!Oko 6 ujutro probudila me je pucnjava i dreka oko zgrada,sa Huma su gruhali topovi patovi!

Izašao sam na balkon i vidio da se sva paljba sručila na lijevu obalu grada,dok su uz dreku prijetnje i psovke bojovnici HVO-a istjerivali ljude iz stanova bunovne iza sna!Naposljetku počeli su udarati u vrata stana u kojem sam živio,otvorio sam vrata,i dobio štoc u glavu,znali su da sam vojni policajac Armije,onda su počeli da lome po stanu i tražili da im predam oružje,koje nisam imao,jer smo puške ostavljali u šoške u Vranici!

Onda me je jedan od nazovi bojovnika,koji su uz put bili premazanih lica crnom kamuflažnom bojom,uveo u spavaću,svezao me lisicama i kundakom od TTejca izudarao po ledjima u predjelu kičme i,onda me izveo iz stana,uzeo mi ključeve i gurao me niz stepenice onako svezanog lisicama!Kad se sve sabere sa petog sprata to je oko 110 stepenica jer Zvjezdara ima medju spratove,dakle izmedju spratova imaju 22 stepenica,2 puta po 11!

Kako ništa nisam slomio nemam pojma,bio sam spreman a i adrenalin je odradio svoje!Odveli su me pred Mostarku gdje bilo puno izvedenog naroda,muslimana,tu su me stavili uza zid i pucao mi je ustaša iznad glave iz Kalaša,onda je drugi ustaša rekao,ovo ti je vojni policajčić Armije,na šta je ovaj treći,izvadio korbač,od kože,nešto slično biču,gdje me je puko pucala je koža,razbio mi je obe arkade!I na kraju svega izvadio nožinu,uz rečenicu,”Sad ću ti otkinuti uši”,na što sam ja rekao da je bolje da me ubije jer ako preživim da ću ga naći i kidati ga grickalicom dio po dio!Čitava sreća u toj nesreći je bila ta da je neko od bojovnika, Mostarac po naglasku, povikao u tom momentu,brže kroz prolaz mrš u kombi,mene prvog gurnuo i spasio mi život!

Kombi nas je odveo na stadion,to je moglo biti 8h ujutro!Zbili su nas na centar igrališta,bilo je žena djece u naramku,starijih ljudi,nena,vrlo malo mladje raje poput mene!Ja onako krvav,bez ijedne arkade,krv se brzo sušila počela da zateže,lice počelo oticati,tako da sam obnevidio!I zamislite prilazi mi bojovnik HV-a Varaždinac i pita mene hoće li donjeti vode da se umijem!Ja šutim kontam ako pristanem daće mi degenek,ko će to!I ništa,ode on i donese vode,dade onim ljudima djeci,meni poli da se umijem,ja dodjoh sebi,podjoh da mu se zahvalim,ali on odjednom nestade!

Negdje iza podne izveli su nas preko pomoćnog na veliku kapiju gdje se ukaza kolona gradskih buseva,sve do Partizanskog,uguraše nas u njih,odvedoše na Vardu ,izbaciše nas tu,i onda pješaka putem koji je napravio UNPROFOR do heliodroma,gdje su nas odvojili,sposobne od nesposobnih…

O zatvoru,bolje reći o konc logoru napisat ću nekom drugom prilikom,to je bilo 16 najužasnijih dana u mom životu,imao sam sreće da me razmjene,i niko ne može reći da su samo muslimani bili zatočeni,eto “moji”mene zatočiše jer se nisam slagao sa politikom UZP-a,jer nisam mogao svoje sugrađane samo zato što se zovu drugačije ubijati i mučiti!

I zato kličem,

“Smrt fašizmu,sloboda narodu”jer moj narod su i Bošnjaci i Hrvati Srbi,Muslimani,Katolici,Pravoslavni,Jevreji i sve narodnosti koje žive u ovoj zemlji!Sve ostalo je utopija i ova zemlja će nas sve nadživjeti!

Volim te Bosno,a Boga mi i Hercegovino

(Mostarski.ba)