Ovog mjeseca obilježava se 30 godina od genocida u Srebrenici, a koji je izvršen nad bošnjačkim stanovništvom mjeseca jula 1995. godine.

Redaju se godišnjice, obavljaju dženaza-namazi za pronađene Srebreničane, širom svijeta se podsjeća na genocid i različitim aktivnostima, manifestacijama, programima ukazuje na ono što je zadesilo Bošnjake i Bošnjakinje Srebrenice, Bratunca, ali i drugih okolnih mjesta tih ratnih godina.

Već tradicionalno se, a ove godine po 21. put, organizuje „Marš mira“. Ovog jula oko 6 600 učesnika prelazi put koji su prelazili Srebreničani, pokušavajući spasiti sebe i svoje porodice tih kobnih dana, te na taj način, učesnici okupljeni iz cijelog svijeta, učestvuju u „Maršu mira“.

Kao i svih prethodnih godina, i na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, među učesnicima „Marša mira“ jesu mnogobrojni učenici i diplomanti Karađoz-begove medrese, zajedno sa članovima svojih porodica, prijateljima, komšijama… Mnogi od njih vode porijeklo iz Srebrenice.

Duboko u sebi nose sjećanje i kazivanja na ono što je pogodilo Bošnjake i Bošnjakinje Srebrenice i Podrinja, te o tome uče i svoje učenike, kakav je slučaj sa profesorom Elmedinom Dervićem, diplomantom 373. generacije Karađoz-begove medrese, a danas odgajateljom i profesorom u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku.

„Hodati stazom kojom su u julu 1995. godine Srebreničani, pod kišom metaka i teškog naoružanja, bježali od srpskog agresora ka slobodnoj teritoriji budi posebne emocije za sve učesnike, pa tako i za mene lično. Kao i svake godine do sada, pješačenje stazom spasa predstavlja moralnu obavezu svih onih koji su u mogućnosti odvojiti svoje vrijeme i uputiti se na trodnevni put. Kada se nađete na ovom putu, uvidite da je veoma važno da njegujemo kulturu sjećanja i da to radimo mi mladi ljudi, kako bismo mogli prenijeti istinu i u budućnosti. Kada preživjelih više jednog dana ne bude, moramo imati osiguranu situaciju da mladi prenose ovu istinu, na isti način kako su to radile i generacije prije nas“ – ističe na početku razgovora profesor Dervić.

On je na ovaj put sjećanja krenuo zajedno sa svojim Travničanima, te se tako pridružio mnogobrojnim učesnicima „Marša mira“ iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i svijeta.

„Koristim ovu priliku da se zahvalim Udruženju ‘Prijatelji Travnika za Srebrenicu’ koji su mjesecima radili na pripremi ovogodišnjeg ‘Marša mira’, a mi smo im se, ponosni Travničani, nas preko stotinu, pridružili u tome i dali svesrdnu podršku. Koristim ovaj razgovor da poručim svima, koji do sada nisu, da svaku narednu godinu iskoriste i dođu na ‘Marš mira’, da zajedno stanemo na pravu stranu historije i pokažemo cijelom svijetu da mi Bošnjaci imamo pravo glasa, i kada je u pitanju naša historija, ali i naša budućnost. Sa ovog mjesta i sa ovog puta, iz Potočara i Srebrenice, molimo Boga da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva, da se nikada i nikome više ne ponovi Srebrebnica“ – poručuje profesor Dervić, diplomant naše škole.

Uz naše učenike i diplomante iz Mostara, Travnika, Sarajeva, Srebrenice, te mnogih drugih gradova, jesu i učenici i diplomanti iz Livna. Oni su na „Marš mira“ krenuli iz džematā Medžlisa Islamske zajednice Livno i pridružili se drugim učesnicima, prešavši cjelokupan put sjećanja, bez obzira na napor i izazove koji su oboilježili ovogodišnji „Marš mira“.

„Od malih nogu, na TV-kanalima svakog 11. jula gledamo povorku zelenih tabuta, povorku onih koji su svoj ovozemaljski život okončali ubijanjem od strane neprijatelja. Gledamo kolone  žena, djece, muškaraca, staraca koji idu prema jednom cilju, a vođeni šehidskom žrtvom i voljom da se pamte julski događaji. Ni ja nisam izuzetak u tom slučaju sjećanja. Od malehna me privlačila ta kolona. Donio sam nijjet da ću što prije, čim mi dozvole mogućnosti, učestvovati u ‘Maršu mira’. Allahovom voljom, to se desilo ove godine, na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici“ – govori na samom početku razgovora Omar Ortaš, diplomant 379. generacije Karađoz-begove medrese, a uz kojeg su na istom putu i naše učenice i diplomantice Lejla Ortaš i Lejla Jahjefendić.

O pređenom putu, Omar kazuje: „Osjećaj dok hodamo tim stazama bola i očaja je važan i neprocjenjiv. U svakom koraku se nalazi misao i podsjećanje na one koji su taj put prelazili u gorim uslovima nego mi danas. Koliko god da nas boli, koliko god da smo umorni, nosi nas jecaj žrtava genocida i njihova patnja. Naš put završavamo u Potočarima, mjestu gdje leži preko šest hiljada nevinih ljudskih bića, koja su lišena života samo zato što su nosila muslimansko ime. Uz sve ostalo, to je dovoljan i jak razlog da se svako uputi na ‘Marš mira’, jer tim putem upoznajemo sudbine drugih ljudi, a također i upoznajemo sebe, testirajući svoje sposobnosti, pomjerajući vlastite granice. A najvažnije od svega jeste da učimo da se Srebrenica ne smije zaboraviti. ‘Marš mira’ je jedno od najjačih oružja koje može spriječiti kulturu zaboravljanja, a koja je u mentalnom kodu našeg naroda“ – završava svoju poruku naš diplomant Omar, danas student Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

On će danas, zajedno sa našim drugim učenicima, diplomantima, profesorima i odgajateljima, koji su se zaputili u Srebrenicu, klanjati dženaza-namaz za još sedam žrtava srebreničkog genocida, a koje će svoj vječni smiraj naći u Memorijalnom centru Potočari” – stoji u objavi Medrese.