Zoran Turković je na ovim izborima kandidat za gradonačelnika Stoca ispred SDA-SDP.
Za mostar.live Turković govori o svom programu, kandidaturi, stanju u Stocu…
Gospodine Turković, kandidat ste za gradonačelnika Stoca na predstojećim lokalnim izborima. Kakav rezultat očekujete?
– Imajući u vidu nacionalnu strukturu općine Stolac, a time i glasačkog tijela, realno gledajući, veće šanse za pobjedu ima moj protukandidat. Međutim, uvijek sam bio optimista, pa tako se ni u ovoj situaciji neću predati. U prilog mi ide i nova tehnologija glasanja, da konačno “mrtvi ne glasaju”. Nadu polažem i u glasove ne samo Bošnjaka, već i građana ostalih nacionalnosti. Često se pitam zašto se građani Stoca, prilikom donošenja odluke kome na izborima dati glas, konačno ne počnu rukovoditi izbornim programima kandidata, a ne samo da im nacionalna i stranačka pripadnost kandidata bude kriterij izbora. Zašto se građani Stoca ne mogu ugledati na primjer Vareša, u kome, i pored toga što su Bošnjaci većinsko stanovništvo, čovjek hrvatske nacionalnosti dobija mjesto načelnika? Zašto razmišljanja u Hercegovini nisu ista kao i u Bosni? Zašto je kod nas nacionalno važnije od razvoja, boljeg života, boljeg standarda ?
Ovdje je veoma važno napomenuti da pozicija kandidature za gradonačelnika Stoca daje šansu koju sigurno neću propustiti, da se kroz predizbornu kampanju građanima Stoca, a još važnije široj domaćoj i međunarodnoj javnosti, još jednom ukaže na neravnopravan položaj u kome se nalaze Bošnjaci Stoca, kao i na veoma lošu ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi čitava općina.
Ono što je jedinstveno, čini se u cijeloj državi, jeste činjenica da su vašu kandidaturu zajednički podržale i SDA i SDP. Šta vam to govori i u čemu je prednost ili možda nedostatak takve podrške?
– Veliki problem Bošnjaka ove naše Države je nejedinstvo, nesloga političkih stranaka probosanski orijentisanih. Nekad mi se čini da smo sami sebi najveći neprijatelji. Naravno da se ne zalažem za nekakav jednopartijski sistem, ali bojim se da smo demokratiju shvatili da svatko može raditi šta hoće. Bošnjaci, odnosno političke stranke probosanski orjentisane, moraju shvatiti i tako se u političkom djelovanju i ponašati, da su Bošnjaci najbrojniji narod u BiH, pa time da su i najodgovorniji za njeno funkcinisanje. Nisu samo neprijatelji ove države secenionisti iz RS već je i veliki problem naša nesloga, nejedinstvo, lični interesi mnogih funkcionera, koji se deklarativni kunu u BiH, a praktičnim djelovanjem potkopavaju njene temelje.
Bošnjaci Stoca su prošli golgotu rata, progona, izbjeglištva, ali i epohalnog povratka na rodnu grudu. Brojne su prepreke bile pred našim povratkom, a najveće, naravno, od strane vladajućeg HDZ-a. Međutim, nevjerovatna volja naroda, organizovanog kroz Ratno predsjedništvo općine Stolac, političko i svako drugo djelovanje političkih stranaka Stoca i njenih čelnika ( u prvom redu SDA i SDP ), pomoć međunarodne zajednice i viših nivoa vlasti, rezultiralo je istorijskim uspjehom koji niti jedna sila nije mogala zaustaviti – povratkom na rodnu grudu, kao nauspješnijem u čitavoj Bosni i Hercegovini. Veoma je važno bilo da je tada postojalo prilično jedinstvo među političkim partijama i njenim čelnicima. Uspjeli smo, između ostalog, zbog tadašnje sloge i jedinstva. Međutim, u kasnijim godinama Bošnjaci Stoca, su imali određeni zastoj u organizacijskom smislu političkog djelovanja, i ovaj “reset” iskazan kroz koaliciju i zajedničko političko djelovanje dvije najveće i najznačajnije partije koje djeluju u Stocu ( SDA I SDP ), daju veliku nadu, ne samo za ovaj izborni ciklus, već i za buduća vremena.
Šta su u ovom trenutku goruća pitanja u Stocu za koja planirate biračima predložiti plan za rješavanje?
– Moj izborni program se bazira, prije svega, na rješavanju ključnog pitanja ravnopravnosti bošnjačkog stanovništva u političkom i svakom drugom pogledu u općini Stolac. Pitanje broja zaposlenih u općinskoj administraciji ( od oko 120 radnih mjesta u općini , ostalim institucijama i javnim preduzećima osnovanih od strane općine) Bošnjaka ima 6-7, i što je još gore prije 15-tak godina bilo ih je više – 10-ak. Pitanje zapošljavanja Bošnjaka u javnim preduzećima, a posebno rukovodnih radnih mjesta u tim preduzećima, je, takođe, pitanje diskriminacije Bošnjaka. Pitanja podjela u Stocu su takođe predmet mog interesovanja i platforma djelovanja kao kandidata za gradonačelnika. Brojne su podjele u Stocu, od poznatih “dvije škole pod jednim krovom” do podjela u zdrastvu (dva Doma zdravlja podijeljenih po nacionalnom principu zaposlenih ) do tragičnog postojanja dva obdaništa, podijeljenih po nacionalnoj pripadnosti tih petogodišnjaka. Ekonomija je, takođe, predmet mog interesovanja i plana djelovanja. Stolac trenutno bilježi postotak broja zaposlenih u odnosu na broj stanovnika svega 10 %, dok u susjednim općinama ti postoci su mnogo veći:
Čitluk 31%, Široki 30 %, Neum 29%, Grude 25% , Posušje 20%, Čapljina 14 % .
Broj izgrađenih stanova u stambenim zgradama iza rata: Stolac nevjerovatno mali broj – ispod 50, dok usporedbe radi, Čapljina ima preko 700 novoizgrađenih stanova. Čistoća grada, višegodišnje nerješavanje pitanja devastiranih objekata u Stocu, stare banke, stari Hotel, Dogana, autobuska stanica, Koštana bolnica, su takođe na dugačkom spisku problema Stoca. Industrijskih kapaciteta u Stocu skoro da i nema.
Poseban problem Stoca je taj što Bošnjaci ne mogu ostvaritui ustavno pravo da kao druga najveća nacionalna zajednica u općini dobiju svog pripadnika na funkciji predsjednika Općinskog vijeća. Da se ovo dešavalo prije 15-tak godina, Visoki predstavnik bi zasigurno po treći put smijenio načelnika općine.
Jesu li popustile tenzije u gradu na Bregavi i ima li ikakvih naznaka relaksacije odnosa između Hrvata i Bošnjaka?
– Što se tiče tenzija tu moramo podvući debelu liniju, odnosno striktno razdvojiti pitanje međusobnih odnosa “običnih ljudi” različitih nacionalnosti i pitanje odnosa između političkih stranaka , odnosno njihovih čelnika.
Za razliku od Mostara, koji je, prihvatio to neko ili ne, u znatnoj mjeri podijeljen, i to ne samo u glavama ljudi već i ulicama, u Stocu ljudi različitih nacionalnosti žive u istim ulicama, istim zgradama, dijele zajedničke haustore zgrada, dijele iste trgovine u kojima kupuju životne namirnice, sasvim normalno svakodnevno komuniciraju, posluju itd. Incidenata, hvala Bogu više nema. Kako godine prolaze, odnosi među ljudima različitih nacionalnosti sve su bolji. Nekada imam osjećaj da je ljudima “puna kapa” podijela, nesporazuma, jalove politike, loše ekonomske situacije, odlaska u Njemačku, Hrvatsku , Irsku “trbuhom za kruhom”, ali da nemaju snage da išta mijenjaju.
Ali problem su politike i političke stranke. Za razliku od nekih prijašnjih vremena, u Stocu, posljednjih godina, nema nikako, ili ima veoma malo, razgovora, dogovora, zajedničkog rješavanja političkih, egzistencijalnih ili bilo kojih drugih pitanja, između vodećih političkih staranaka. Ja nastojim u životu biti realan i reći ću sljedeće: Ni mi Bošnjaci i naše vodeće političke stranke nisu “cvećke”. I mi imamo svojih problema, međusobnih nesporazuma Ali glavni problem Stoca je vladajući HDZ. On je na vlasti i on je dužan da koriguje svoje stavove prema Bošnjacima Stoca, da im omogući sve ono što im pripada po zakonu – od zapošljavanja, uticaja na donošenje strateških investicionih odluka i svega ostalog. Jer, ne smijemo zaboraviti da Bošnjaka u Stocu i pored svega što im se u ratu, poslije rata i u povratku desilo, ima preko 38%.
Pamtim vremena, kada bi u Stolac dolazila bilo koja delegacija, domaća ili pak međunarodna, da bi se uvijek na sastanke pozivao i predstavnik Bošnjaka, i da bi Bošnjaci bili politički faktor. Danas to, nažalost, nisu. HDZ čvrsto drži vlast, i Bošnjacima daje mrvice. Od Stoca se nastoji napraviti nekakav “hrvatski prostor”, što Bošnjaci Stoca ni pod kojim uslovima i nikada neće dozvoliti.
Zašto, po vašem mišljenju, iz izbora u izbore na lokalnom nivou HDZ, odnosno Stjepan Bošković, nemaju protukandidata među, nazovimo ih hrvatskim strankama?
– Sadašnji načelnik Stoca nikada nije imao ozbiljnog protukandidata unutar hrvatskog političkog tijela. Takva činjenica me ne iznenađuje jer znam da je HDZ dobro organizovan. Na tome im možemo samo zaviditi. Sadašnji, bolje reći dugogodišnji načelnik Stoca dobro ostvaruje zacrtane političke ciljeve HDZ-a, a ekonomija mu je u drugom planu.. Stolac je HDZ-u u strateškom smislu veoma važan, a svjesni su da su Bošnjaci Stoca “tvrd orah”. Zato sadašnji načelnik nema konkurenciju u svom političkom korpusu .
Hoće li ova kampanja biti “prljava” ili će se konačno biračima nuditi lokalna pitanja i problemi bitni za Grad Stolac?
– Kampanja i izborni program u stolačkim prilikama su specifični. Ja kao kandidat za načelnika 2020. godine , odnosno sada za gradonačelnika Stoca ove godine, nudim konkretan izborni program, sa osnovnim tezama ravnopravnosti svih etničkih zajednica koje žive u općini Stolac, ukidanjem svih famoznih stolačkih podjela, razvoj grada, ekonomija, stanogradnja, kultura itd, dok izborni program mog protukandidata još nisam vidio. Bolje reći on i ne postoji. Moj izborni slogan je – za Stolac i BiH bez podjela- , a moga protukandidata –za Stolac NAŠ-. Ja ni u snu nikada neću reći da je Stolac NAŠ, misleći na Bošnjake. Stolac je uvijek bio i biće grad svih ljudi, svih etničkih zajednica koji u njemu žive.
Bili ste jedno vrijeme predsjedavajući Općinskog vijeća Stolac. Taj grad je u međuvremenu i administrativno postao Grad, ali već na poziciji predsjednika Gradskog vijeća nije neko iz reda ostalih mimo Hrvata koji tako imaju čelne funkcije i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti. Mislite li da će se to promijeniti nakon ovih izbora?
– Usvajanjem Zakona Grad Stolac na Parlamentu F BiH Stolac je administrativno postao Grad. Uzalud su bila protivljenja Stočana, tadašnjih članova Parlamenta F BiH Salmira Kaplana i Amera Obradovića, protiv donošenja tog Zakona, obrazlažući to argumentima da Stolac, tačnije vlast stolačkog HDZ-a nije zaslužila, da će to biti nezaslužena nagrada. Umjesto da Parlament F BiH otvori raspravu o Stocu i svim njegovim poslijeratnim problemima, poslije klasične trgovine glasovima na hodnicima zgrade Parlamenta, prilikom ponovnog glasanja i mnogi parlamentarci poznavaoci prilika u Stocu, glasaju za taj Zakon. U “znak zahvalnosti” tim parlamentarcima koji su u Parlamentu glasali za usvajanje tog Zakona, Gradsko vijeće Stoca donosi Odluku da podpredsjednik presjedava Gradskim vijećem (naravno čovjek hrvatske nacionalnosti ), jer predsjednik, koji mora biti Bošnjak, uopće nije izabran, što predstavlja eklatantan primjer kršenja Ustava i krajnje bezobrazan politički čin stolačkog HDZ-a.
Razgovarao: Nermin Bise
