Relativno novo ime na hercegovačkoj političkoj sceni je Esad Omanić, nosilac liste SDA za Gradsko vijeće Stoca. Istina, u mandatu koji ističe za nešto više od dvije sedmice Omanić je bio, i još je, vijećnik Gradskog vijeća u koje je 2020.godine ušao kao nezavisni kandidat.
Razgovarao: Nermin Bise
Gospodine Omanić, nosilac ste liste SDA za Gradsko vijeće Stolac. Kakav rezultat ste postavili kao cilj na predstojećim lokalnim izborma?
– Tako je, SDA u Stocu nakon dužeg vremena na izbore izlazi sa samostalnom listom, a meni je pripala ta odgovornost da budem na njenom čelu. Cilj je svakako poboljšati rezultat u odnosu na prethodni odnosno aktuelni saziv Gradskog vijeća. Radimo na tome.
Dolazite iz privatnog sektora, kao uspješan i ostvaren privrednik i relativno novo lice na lokalnoj političkoj sceni. Šta je svojom listom SDA ponudila ovaj put biračima kada je riječ o strukturi kandidata?
– Stranka je građanima ponudila tzv. punu listu, odnosno 22 imena. Tu su kandidati iz privatnog sektora, državnog aparata, ljudi sa iskustvom u političkim procesima, mladi i obrazovani ljudi. Lista sadrži različite profile i generacije i smatram da je vrlo kapacitirana i sposobna da uradi zacrtano. Narod će to prepoznati.
Ljude na lokalnim izborima najviše zanimaju egzistencijalna pitanja. Kako im pomoći da te brige prebrode?
– Lokalna vlast sa svojim resursima može pomoči formiranjem privrednih zona i ulaganjem u iste kako bi se privukao što veći broj investitora koji će zatim generisati ekonomski razvoj zajednice. Institucionalno je potrebno podržati i naše lokalne privrednike, obrtnike, poljoprivredu, ugostiteljstvo, turizam, itd.
Također, potrebno je raditi na oslobađanju od različitih nameta u cilju lakšeg poslovanja postojećih privrednih subjekata. Sama eksponiranost Stoca sa svojim potencijalima u medijskom prostoru je nedovoljna. Tu je potrebno uraditi više i imati jednak pristup svakom zainteresovanom poslovnom čovjeku. Ono sto ne košta gotovo ništa jeste pojednostavljenje i ubrzavanje administrativnih procedura čime bi se sasvim sigurno poboljšala poslovna klima u Stocu. Put od šaltera do šaltera, mjeseci čekanja i selektivan pristup nisu dobra reklama, vremena i novca niko nema napretek. Bitno je također i ukupno raspoloženje građana, a njega ćemo najlakše popraviti poboljšanjem komunalne infrastrukture, rekonstrukcijom puteva, izgradnjom zelenih površina, kvalitetnim uređenjem korita Bregave, itd. Sve su to faktori koji kreiraju stav prema onima koji čine izvršnu vlast.
Pređimo sada na politički teren. Na koji način se izboriti da pozicija predsjednika Gradskog vijeća u Stocu konačno pripadne, nakon toliko vremena, Bošnjacima? To im pripada po Ustavu i zakonima, ali to nemaju.
– Jedini način za to je politički dijalog, kako na lokalnom tako i na višim nivoima jer Stolac je uglavnom determinanta tih odnosa. Razgovarati, poštovati se i prije svega poštovati zakon i Ustav, stvari su vrlo jednostavne pod uslovom da postoji politička volja. Bošnjaci u Stocu čine 40% stanovništva i smatram da bi bilo kakvo drugo rješenje osim profesionalizovanog predsjednika Gradskog vijeća iz reda Bošnjaka bilo političko i moralno posrnuće vladajuće većine. Ne vidim dugoročnu korist od takvih postupaka.
Zbog čega ste ušli u politiku?
– Svaki čovjek ima svoje afinitete. Neko se zanima za sport, neko za ribolov, meni je politička utakmica bila interesantna i kao student sam se uključio u te procese. Bez obzira na prisutnu stigmatizaciju politike i onih koji se njome bave, smatram da je preuzeti odgovornost u svojoj mahali ili široj zajednici obaveza, pogotovo u prilikama kakve u Stocu vladaju. Mislim da nisam pogriješio.
Vidite li se možda u budućnosti na poziciji prvog čovjeka najjače bošnjačke stranke u Stocu?
– SDA je ozbiljna organizacija. Ona u Stocu u svakoj našoj ulici ima svoje članstvo, svoje aktiviste i simpatizere. Ima tu hvala Bogu i dalje živih i aktivnih i onih koji su je osnivali prije 34 godine. Svi ti ljudi čine strukturu koja bira skupštinu opštinskog odbora, a skupština je ta koja jednom u četiri godine bira između ostalog i predsjednika. Postoje procedure i pravila i to je potrebno objasniti. Među tim ljudima sigurno postoje i oni koji imaju kapacitet da budu na čelu stolačke SDA u nekom budućem vremenu. Poštovati bazu, žvjeti ovdje, dijeliti svakodnevnicu sa onima koje predstavljamo je imperativ. Samo tako možemo zadržati kapital koji ova stranka ima, a to je masovnost članstva i podrška kakvu nema nijedna druga probosanska stranka.
Nakon izbora 2016. na lokalnom nivou gotovo da je prestala saradnja između HDZ i SDA. Kako se u takvim okolnostima izboriti za prava Bošnjaka koja im pripadaju? Evo samo smo spomenuli poziciju predsjednika Gradskog vijeća.
– Komunikacija i dalje postoji, sigurno ne u potrebnoj mjeri ali tu smo da je unaprijeđujemo. U nekim momentima ta saradnja ima i svoje pozitivne efekte i to ne treba sakrivati. Međutim, pitanja kao što su pozicija predsjednika Gradskog vijeća, broj zaposlenih Bošnjaka u gradskoj administraciji kao i u javnim preduzećima kojima je Grad osnivač pitanje sastava gradskih komisija, itd…, su kamen u cipeli koji nas Bošnjake Stoca žulja godinama. Ta pitanja je potrebno konačno staviti na dnevni red.
Kako komentarišete to da ste sa SDP-om ovdje u Stocu podržali zajednički kandidaturu Zorana Turkovića za gradonačelnika Stoca?
– Zoran Turković je prije svega realizovan, a zatim i društveno angažovan čovjek, stručnjak iz svoje oblasti, nesumnjivo patriota i kao takav je profil kandidata koji ispunjava kriterije stranaka koje su ga podržale. Također, radi se o čovjeku koji ima i političko iskustvo. Uzevši u obzir činjenice i okolnosti kao i njegovu ličnu opredijeljenost, nije bilo nikakvih nedoumica oko zajedničke podrške Zoranu na predstojećim izborima.
Zašto Hrvati u Stocu u svakom izbornom ciklusu na lokalnom nivou ne mogu birati gradonačelnika, odnosno izaberu ga aklamativno i prebrojavanjem, tj.zašto Stjepan Bošković iz HDZ-a nikada nije imao protukandidata iz reda hrvatskog naroda?
– Na takva pitanja biste vjerovatno kvalitetniji odgovor dobili među glasačima stranaka sa hrvatskim predznakom. Ja mogu pretpostavljati, ali izlaziti u javnost sa pretpostavkama bi bilo neozbiljno. U svakom slučaju, onima koji nakon oktobarskih izbora budu u prilici da odlučuju u Stocu, želim dovoljno političke hrabrosti da se sa ovim i drugim problemima uhvatimo u koštac i riješimo ih na zadovoljstvo svakog našeg čovjeka.
